Drage i dragi, bližimo se kraju završne godine studija u prvom ciklusu te znam da mnogi od vas već razmišljaju o tome šta će i hoće li upisivati postdiplomski.
Na današnjoj sjednici Vijeća Odsjeka za anglistiku (9. 6. 2009. godine) pričalo se i o usmjerenjima za postdiplomski studij. Budući da je Odsjek za anglistiku u narednoj akademskoj godini znatno kadrovski oslabljen, katedra za književnost je jednoglasno odlučila da Odsjek nije u stanju provesti postdiplomski program iz književnosti. Prema tome, književnog smjera neće biti.
Još uvijek nije sigurno hoće li se ponuditi lingvistički smjer, ali je, zbog spomenutog nedostatka nastavnog kadra, izvjesno da ni lingvističkog smjera neće biti.
Nastavnički smjer i dalje ostaje te će se financirati iz kantonalnog proračuna.
Za prevodilački/prevoditeljski smjer financiran iz kantonalnog proračuna i dalje nema podrške te je zasad neslužben stav što Ministarstva obrazovanja, što Vijeća Odsjeka da se isti neće omogućiti bez plaćanja. Drugim riječima, izvjesno je da ćemo za prevodilački smjer plaćati određeni iznos novca po semestru, kako to rade, primjera radi, vanredni studenti/ce.
Kako sam na ovom blogu i ranije pisao govoreći o najavljenom štrajku Sindikata UNSA-a, ovakav razvoj događaja dokazuje da se naše školstvo iz dana u dan sve više komercijalizira te da javne obrazovne institucije polako postaju nešto više nalik privatnim obrazovnim ustanovama, koje financiraju oni i one koji ih pohađaju.
Da, i prije se za postdiplomski studij plaćalo. Ali čitav smisao potpisivanja Bolonjske deklaracije i provođenja Bolonjskog procesa na Univerzitetu u Sarajevu, pa tako i na Filozofskom fakultetu, upravo i jest u stvaranju europskog društva znanja, i to tako što se visoko obrazovanje čini što je dostupnijim moguće apsolutno svima. Visoko obrazovanje nije privilegija ono malo počastvovanih ili sretnih već suštinsko ljudsko pravo svake osobe, svakog građanina i građanke demokratskog društva kakvo mi pretendiramo biti, ma kako sporo i trapavo. Ovom vrstom elitizacije znanja, ograničavanjem pristupa znanju pripadnicima/cama društva, mi zapravo stvaramo moderno feudalno društvo, i to tako što pristup informacijama takoreć serviramo samo onima za koje se uzima da su podobni, da to zaslužuju. Mi umjesto akademskih građana na taj način stvaramo samo moćnike koji, zahvaljujući prilici koju su jedini imali da obrazovanje steknu, htjeli-ne htjeli postaju nadređeni, jedini koji su opremljeni i osposobljeni da vode društvo. Ostalima, koji si ne mogu priuštiti obrazovanje, ostaje da se zadovoljavaju mrvicama. Umjesto društva čiji su građani/ke visokoobrazovani, informirani te spremni i sposobni da se nose s nedaćama i zahtjevima modernog svijeta, komercijalizacijom i privatizacijom školstva gradimo kapitalistički socijalni poredak koji, umjesto na humanizmu na osnovu kojeg je izgrađen sam koncept akademske zajednice, počiva na socijalnom darvinizmu, onoj retrogradnoj društvenoj ideologiji koja je omogućila razvoj korporacije nauštrb malog, lokalnog biznisa i razvoj velikih koji demokratski tlače male.
Naša je građanska dužnost i obaveza boriti se protiv nazadovanja naše akademske zajednice, boriti se protiv odbacivanja principa na kojima je ista izgrađena i ne dopustiti da se nama manipulira i trguje zarad tuđih ekonomskih interesa.
Kantonalna Vlada i Ministarstvo obrazovanja također shodnim ne uzimaju u obzir činjenicu da smo usred Bolonjskog procesa, pa tako žele za petu godinu studija u drugom ciklusu uvesti školarinu od, kako se govorka nezvanično, 1.000,00KM po jednom semestru. Ukoliko se to desi i ta informacija postane zvanična, jasno je da su ti studenti i studentice zapravo ucjenjeni od Vlade te da su njihova studentska i građanska prava oduzeta i pogažena. Neslužbeni je stav da su se dosad izdvajala proračunska sredstva za četiri (4) godine studija po starom sistemu te da Vlada nije u stanju izdvajati sredstva za još jednu godinu studija. Krenuli smo u Bolonjski proces prije čitave 4 godine, a kantonalna se Vlada za 4 godine nije mogla spremiti na tako minoran izdatak koji bi toliko puno značio ne samo za studente/ice u Kantonu Sarajevo, već i za čitavo bh. društvo. Gro bh. studenata/ica se obrazuju na sarajevskim fakultetima i najveći je udio u bh. studentskoj populaciji upravo nas. Mi smo budući građani/ke, nosioci promjena, zastupnici u vladama i osobe koje će voditi ovu zemlju, a to se glatko odbacuje.
No ne moramo čekati da bismo preuzeli stvar u svoje ruke! Vrijeme je da djelujemo!
Studentice i studenti u Kantonu Sarajevu, a i drugdje u BiH, moraju pokazati vlastima da ne dozvoljavaju – da ne dozvoljavamo! - da se s nama postupa na takav način, da se naše društvo feudalizira i da se naše školstvo privatizira! Ako dopustimo da se uvede da sljedeće godine plaćamo hiljadu po semestru, za 5 godina ćemo plaćati dvije, a onda sve više i više, te ćemo na kraju umjesto javne institucije dobiti privatni fakultet, kadrovski opremljen od novca koji mu budemo plaćali.
Mi moramo zahtijevati da se:
a) izdvoje sredstva za zapošljavanje novog, mladog nastavnog kadra na fakultetima u KS-u, a pogotovo našem fakultetu;
b) ni pod kojim slučajem ne dopusti uvođenje školarina za studij, već da se odrede razumne upisne kvote za upis redovnih, vanrednih i samofinancirajućih studenata/ica;
c) odluke koje se izravno tiču studija donose isključivo u konzultaciji s Univerzitetom, fakultetima i studentima/cama;
d) izvrši sveobuhvatna analiza i revizija Bolonjskog procesa na Univerzitetu u Sarajevu, u kojoj neizostavno učestvuju i studenti/ce, te da svaki fakultet pojedinačno Univerzitetu predloži izmjene i prilagodbe prelaska na bolonjski sistem obrazovanja, pa da onda za iste Univerzitet zahtijeva i snažno lobira pri nadležnim ministarstvima i kantonalnoj Vladi;
e) da se ukine sramotno smanjenje plaća nastavnom kadru Univerziteta, kako bi se privukla nova radna snaga;
f) da se osigura i ostvari veća autonomija Univerziteta i pojedinačnih fakulteta kao organizacijskih jedinica, tako što upravne odbore Univerziteta i fakulteta više neće birati Vlada već Univerzitet i fakulteti: na taj se način u potpunosti ukida ma kakva mogućnost političkog utjecaja na ustroj i rad Univerziteta te politikantske manipulacije akademskom zajednicom, koja je zbog toga ovako i umrtvljena;
g) provede opsežna istraga o korupciji na Univerzitetu u Sarajevu kako nam se ne bi ponovio još jedan “pravni fakultet”.
Nastavnici i nastavnice, saradnici i saradnice i ostali koji rade na Univerzitetu u Sarajevu su u nezavidnom položaju. Nad njima se vrši enorman politički i drugi pritisak te se često osjećaju nemoćnima da bilo šta urade. Zato mi, studenti i studentice, moramo preuzeti stvar u svoje ruke. Istina, gdjegdje moramo počistiti i u vlastitom dvorištu jer je, zahvaljujući neopisivom i neizrecivom skandalu na Pravnom fakultetu jasno da je korupcija na Univerzitetu u Sarajevu u proljetnom cvatu, ali je jasna nepravda koja se vrši nad onim mnogobrojnim predanim i poštenim osobama koje nas godinama obrazuju i od nas stvaraju akademske građane/ke. Zarad njih i zarad sebe moramo se boriti! Za nadati se je da će se i oni, potaknuti našim studentskim zanosom, priključiti našem otporu.
I’ll keep you posted o svemu što saznam, ozbiljnije nego dosad. Vrijeme je za drukčiji pristup obrazovanju!
Komercijalizacija skolstva se mora izbeci po svaku cenu.
Ja ubila osu….